Vjetrenjače osjećaja edukacija je u dva komplementarna dijela, namijenjena odgojiteljima, stručnim suradnicima i roditeljima. Povezuje suvremene znanstvene uvide s emocionalnom svakodnevicom djece – i odraslih koji ih prate. Simbolika Don Quijotea i Sancha Panze metafora je našeg odnosa prema emocijama: umjesto da se borimo protiv njih, učimo ih razumjeti i koristiti kao unutarnji kompas.
Prvi dio edukacije – "S emocijama na ‘TI’ – kako razvijati emocionalnu inteligenciju kod djece" – donosi praktične uvide u emocionalnu pismenost: što su emocije, kako ih djeca izražavaju, kako ih odrasli tumače (ili pogrešno tumače) te kako svjesnim reakcijama možemo graditi temelje emocionalne sigurnosti.
Drugi dio – "Osnaživanjem socijalno-emocionalnih kompetencija djece svijet (p)ostaje bolje mjesto za život" – uranja u teorijske modele, znanstvena istraživanja i konkretne primjere aktivnosti za poticanje emocionalnog razvoja. Uz to, potiče i refleksiju: jer ne možemo graditi dječje kompetencije bez rada na vlastitima.
Edukacija donosi znanje, alate i podršku za stvaranje odnosa koji djeci omogućuju da rastu s razumijevanjem. Odgoj, naposljetku, nije samo prenošenje znanja – već emocionalno zajedništvo koje ostavlja najdublji trag.
.png)
Zoom + snimka za sve sudionike: uključite se na Zoom termin 16. i 17. 6. 2025. u 18:00 h i/ili pogledajte snimku edukacije na KoHo platformi
Snimka nema vremenskog ograničenja, dostupna je dok je ne pogledate.
180 min (1. dio = 90 min + 2. dio = 90 min)
28 €
Edukacija, materijali, potvrda o sudjelovanju
Odgojitelji, stručni suradnici iz vrtića, roditelji
Drugi edukatori koji rade s djecom rane i predškolske dobi
Don Quijote simbolizira borbu protiv iluzornih neprijatelja – baš kao što i mi ponekad jurišamo na vlastite emocije, pokušavajući ih potisnuti ili nadvladati. S druge strane, Sancho Panza predstavlja glas razuma, prihvaćanja i emocionalne mudrosti. Emocije nisu divovi koje treba pobijediti – već vjetrenjače koje nas pokreću.
Djeca često osciliraju između ta dva svijeta – intenzivnih osjećaja koje ne znaju imenovati i potrebe da ih netko vidi, uzemlji i razumije. Naš je zadatak kao odraslih prepoznati kada dijete juriša na svoje “vjetrenjače” i ponuditi mu kompas – emocionalnu pismenost koja se gradi kroz odnos, a ne kroz pravila i kazne.
Emocionalna pismenost nije samo sposobnost djeteta da prepozna kada je tužno ili sretno. Ona je mnogo više od osjećaja – to je skup vještina koje djetetu pomažu da razumije što osjeća, zašto to osjeća i kako može izraziti te osjećaje na siguran i prihvatljiv način. I ne samo to: emocionalna pismenost uključuje i sposobnost da dijete prepozna osjećaje drugih, suosjeća i reagira primjereno – što je osnova za razvoj empatije, prijateljstva i socijalne sigurnosti.
U ranoj dobi, kada jezik tek dobiva na snazi, djeca najprije "govore" emocijama. Zato je važno da odrasli znaju prepoznati te emocionalne poruke – bilo da su one izražene kroz plač, ljutnju, šutnju ili tjelesnu reakciju. I jednako važno: odrasli su ti koji djeci pokazuju kako se emocije žive. Kroz ton glasa, izbor riječi, prisutnost u teškim trenucima – djeca uče kako izgleda emocionalna regulacija i izražavanje.
Osjećaji ne stanuju samo u mislima – oni žive u tijelu. U jednom od najcitiranijih istraživanja o tjelesnim korijenima emocija, znanstvenici s Aalto sveučilišta u Finskoj zamolili su sudionike da na praznim ljudskim siluetama označe gdje u tijelu osjećaju pojačanu ili smanjenu aktivnost dok doživljavaju određenu emociju. Rezultati su pokazali da različite emocije izazivaju prepoznatljive i univerzalne tjelesne obrasce, prikazane kao topografske karte boja. Ljutnja je izazivala jaku aktivaciju u prsima i glavi, prikazanu crvenim i žutim nijansama. Strah je izazivao osjećaj smanjene aktivnosti u rukama i nogama, često u kombinaciji s napetošću u središnjem dijelu tijela. Radost je jedina emocija koja je aktivirala gotovo cijelo tijelo, što vizualno izgleda kao da tijelo "svijetli". Istraživanje je provedeno na uzorcima iz različitih kultura (Europa i Istočna Azija), a rezultati su pokazali da se tjelesni doživljaj emocija gotovo u potpunosti podudara – što upućuje na biološku univerzalnost emocija.
Jelena Holcer, diplomirani pedagog, posvećena radu s roditeljima i djecom punih 25 godina. Njeno radno iskustvo obuhvaća poslove u različitim školama i predškolskim ustanovama, izdavačkim kućama, radio i TV stanicama. Autor je brojnih knjiga za djecu i roditelje (101 način da pokažete djetetu da ga volite, Uspješan roditelj – uspješno dijete, Uspješno učenje, Kako reći NE, Hajde da pričamo o… Kako se čitaju djeca?). Autor je brojnih programa, predavanja, webinara, radionica, itd. namijenjenih roditeljima i djeci. Osnivač i direktor “Škole za roditelje” od 2011. godine.Mama.
prof. dr. sc. Sanja Tatalović Vorkapić rođena je 1972. godine u Rijeci. Danas je redovita profesorica psihologije i glavna urednica znanstvenog časopisa odgojno-obrazovne teme. Nositeljica je kolegija: Opća psihologija, Razvojna psihologija, razvojna psihologija ranog djetinjstva, Psihologija ranogučenja i poučavanja, Emocionalna inteligencija, Psihologija dobrobiti djece / The Psychology of child well-being, Pozitivna psihologija te Metodologija kvantitativnih istraživanja. Pokrenula je i voditeljica je programa cjeloživotnog učenja i jednostavne mikrokvalifikacije Mentalno zdravlje i dobrobit u odgoju i obrazovanju, koji se sastoji od tri kolegija. Svoje bogato radno iskustvo iz dječjega vrtića, osnovne škole, srednje škole te sustava zdravstva u kombinaciji sa suvremenim istraživanjima nastoji prenijeti u radu sa studentima Učiteljskoga fakulteta. Njezin istraživački rad prepoznaje se u nekoliko područja psihologije: biološkoj psihologiji, psihologiji ličnosti (ličnost u odgoju i obrazovanju), pozitivnoj psihologiji, psihologiji dobrobiti djece i metodologiji istraživanja (razvoj mjernih instrumenata). Dobitnica je nagrade za Znanost Zaklade Sveučilišta u Rijeci za ak. g. 2014/15, te za Nastavnu izvrsnost Sveučilišta u Rijeci za ak. g. 2016/2017. Obnašala je funkciju prodekanice za razvoj studijskih programa i osiguravanje kvalitete, te prodekanice za znanost i osiguravanje kvalitete, Šefice katedre za obrazovne znanosti, članice Odbora za kvalitetu Učiteljskoga fakulteta, članice Sveučilišnoga odbora za kvalitetu, članice Etičkoga povjerenstva, članice Povjerenstva za programe kreditiranja studenata, te Erasmus koordinatora. Voditeljica je 6 znanstveno-stručnih projekata od kojih je jedan u tijeku. Napisala je i objavila ukupno 200 znanstvenih i stručnih radova, tri autorske i pet uredničkih knjiga, tri skripte, te sedam priručnika i dva rječnika. Do sada je mentorski vodila 80 studenta. Održala je 200 izlaganja na različitim domaćim i stranim znanstvenim i stručnim skupovima. Redovito provodi recenzije, te je članica inozemnih uredništva i niza znanstveno-strukovnih udruženja.
.png)
.png){kind=small}