Igra je univerzalna i sveprisutna dječja aktivnost, prisutna u svim kulturama i razvojnim fazama, za koju su djeca uvijek prirodno zainteresirana i motivirana. Ona je sastavni dio procesa učenja i temelj cjelovitog razvoja djeteta. Iako suvremeni pristupi ranom odgoju i obrazovanju unutar ustanove podrazumijevaju planiranje, promišljanje, oblikovanje prostora i organizaciju odgojno-obrazovnog procesa, igra unutar takvog osmišljenog okruženja često zadržava element spontanosti i samoorganizacije. Upravo takva, samoorganizirana igra ima iznimne razvojne vrijednosti jer omogućuje djetetu da samo preuzme inicijativu, stvara vlastita pravila i strukture, te razvija osjećaj kompetentnosti i kontrole nad vlastitim iskustvom.
Samoorganizirana igra potiče kod djeteta razvoj unutarnje motivacije, ustrajnosti i samoregulacije, omogućujući mu da aktivno oblikuje vlastiti igrovni scenarij i uči kroz iskustvo. U njoj dijete istodobno gradi odnose s drugima, usvaja društvena pravila i razvija emocionalnu otpornost, dok kroz igru izražava sebe i istražuje svijet koji ga okružuje. Zato je važno da predškolska praksa prepozna i podrži upravo te unutarnje predispozicije djeteta - njegovu potrebu za stvaranjem, sudjelovanjem i istraživanjem - jer kroz njih dijete najpotpunije uči, raste i razvija se.
.png)
Pristup snimci na KoHo platformi, dostupno odmah!
Snimka nema vremenskog ograničenja, dostupna je dok je ne pogledate.
150 min
Hrvatski
Edukacija je dostupna pojedinačno ili u okviru - KoHo pretplate 2025./2026.
22 €
Edukacija, materijali, potvrda o sudjelovanju
Odgojitelji, stručni suradnici iz vrtića, drugi edukatori koji rade s djecom rane i predškolske dobi
Roditelji, asistenti u skupinama, studenti pedagoških studija
Posljednjih desetljeća neuroznanost donosi sve više spoznaja koje potvrđuju ono što odgojno-obrazovni stručnjaci intuitivno znaju - da je igra jedan od najsnažnijih pokretača dječjeg razvoja. Tijekom igre, dječji mozak doslovno „svijetli“, aktiviraju se različiti dijelovi zaduženi za emocije, mišljenje, planiranje, pokret i maštu, tvoreći mrežu koja istodobno povezuje osjećaje i spoznaju. Tijekom igre osobito su aktivni neokorteks i amigdala - područja mozga koja su odgovorna za kognitivne procese i emocionalne reakcije. Ova aktivacija stvara most između onoga što dijete misli i onoga što osjeća, omogućujući integrirano učenje koje je daleko dublje od mehaničkog usvajanja informacija.
Dok se dijete igra, njegov mozak ne razlikuje strogo „učenje“ od „igre“. Svaka nova situacija u igri potiče neuroplastičnost, tj. sposobnost mozga da se mijenja, jača veze među neuronima i stvara nove. Na primjer, kada dijete planira igru, donosi odluke, pregovara s drugima ili improvizira, ono aktivira prefrontalni korteks - centar izvršnih funkcija, važan za samoregulaciju i rješavanje problema. Istodobno, aktivnost amigdale pomaže djetetu da prepoznaje i regulira emocije, čime se uspostavlja sklad između emocionalne i racionalne dimenzije razvoja.
Ova povezanost pokazuje da igra nije odmor od učenja, nego oblik učenja u svom najprirodnijem obliku. Kroz igru dijete ne usvaja samo pojmove, nego uči kako učiti, kako se nositi s frustracijom, kako pronaći rješenja i kako izgraditi smisao iz iskustva. Neuroznanstveni pristup stoga nas podsjeća da igra ima duboki biološki smisao. Kad dijete gradi tornjeve, glumi liječnika, trči, smije se i surađuje, njegov mozak ne miruje, već se organizira, umrežava i razvija. Upravo zato poticanje bogatih, samoorganiziranih i emocionalno sigurnih situacija igre nije samo pedagoški, već i neurobiološki imperativ.
Aktivnosti djeteta u vrtiću, kao i kvaliteta njegove igre, u velikoj mjeri ovise o odgajateljevom poznavanju teorije igre, razumijevanju njezine razvojne funkcije te o načinu na koji oblikuje prostorno-materijalno okruženje. Okruženje koje nudi raznolike, poticajne i otvorene materijale, poziva dijete na istraživanje, stvaranje i samostalno donošenje odluka. Takva okolina ne određuje što i kako treba raditi, nego otvara prostor za inicijativu, improvizaciju i kreativnost.
Za dijete, igra nije samo zabava; to je način na koji spoznaje svijet i sebe u njemu. Kroz igru dijete uči postavljati hipoteze, rješavati probleme, pregovarati, upravljati emocijama i izražavati ideje. To je proces u kojem kognitivna, emocionalna i socijalna dimenzija razvoja djeluju sinkronizirano. Uloga odgajatelja u tom procesu je suptilna, ali ključna. On promatra, interpretira i prepoznaje trenutke kada je potrebno intervenirati, no ne da bi igru preuzeo, nego da bi je podržao i produbio. To znači znati kada ponuditi materijal, kada postaviti pitanje, a kada jednostavno ostati prisutan i omogućiti djetetu da pronađe vlastiti ritam igre.
Odgajatelj koji razumije igru kao samoinicirajuću intelektualnu potragu ne teži kontroli, nego usmjerava pažnju na djetetov proces mišljenja i doživljavanja. On zna da kroz igru dijete ne uči samo sadržaje, već razvija načine na koje uči, promatra, povezuje, interpretira, eksperimentira i reflektira.
igra je ona aktivnost u kojoj dijete samostalno bira cilj, tijek i pravila, u kojoj je vođeno unutarnjom motivacijom, a ne vanjskim očekivanjima ili uputama odraslih. U igri dijete upravlja vlastitim iskustvom, mijenja uloge, stvara značenja i gradi vlastiti svijet. Iako se odraslima igra ponekad može činiti neorganiziranom, ona ima duboku unutarnju logiku, odnosno logiku djetetovog misaonog i emocionalnog razvoja. Ono što igru razlikuje od ostalih aktivnosti nije samo njezin sadržaj, već odnos djeteta prema onome što radi. Dijete se u igri ne usmjerava na postizanje rezultata, nego na sam proces, ono uči kroz činjenje, istražuje kroz maštu, otkriva kroz pogreške. Takvo iskustveno učenje potiče kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj, istodobno razvijajući i sposobnost samoregulacije, planiranja i ustrajnosti.
Petra Badurina diplomirala je pedagogiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a potom završila doktorski studij Rani i predškolski odgoj i obvezno obrazovanje na Učiteljskom fakultetu istog sveučilišta. Radila je kao asistentica na Odsjeku za predškolski odgoj Učiteljskog fakulteta, a trenutno je zaposlena kao pedagoginja u Dječjem vrtiću Tratinčica. Autorica je više stručnih radova iz područja predškolske pedagogije, a njezino posebno područje interesa je dječja igra.
Ovdje možete preuzeti dostupne materijale vezane uz ovu temu.
.png)
.png){kind=small}