S ciljem dubljeg razumijevanja igre koje je nužno za shvaćanje njezinog utjecaja na cjelokupni razvoj djece te u konačnici i osiguravanje odgovarajuće podrške i okoline za učenje i razvoj, odgojitelji zauzimaju ulogu istraživača i aktivnih sudionika u praćenju, dokumentiranju, analiziranju i interpretiranju odgojno-obrazovnih vrijednosti igre.
Analiziranje i interpretiranje dječje igre predstavljaju ključne alate za donošenje promišljenih odluka o daljnjem planiranju i poticanju složenosti igre koja ima visok razvojni potencijal.
Kroz razumijevanje igre - kao kompleksne, dinamične i kontekstualne aktivnosti - odgojitelji uče kako prepoznati njezine stvarne vrijednosti, promatrati i dokumentirati djetetove interese, te poticati scenarije igre koji otvaraju prostor za učenje, suradnju, izražavanje i refleksiju.
U edukaciji se otvara prostor za preispitivanje vlastitih stavova o igri, razumijevanje njezinih teorijskih i praktičnih dimenzija, kao i istraživanje implicitnih pretpostavki koje oblikuju način na koji odrasli promatraju dječju igru.
Polazi se od ideje da nije svaka igra obrazovno vrijedna, ali svaka igra može postati prostor učenja ako ju odgojitelj prepozna, razumije i znalački podrži.
.png)
Pristup snimci na KoHo platformi, dostupno odmah!
Snimka nema vremenskog ograničenja, dostupna je dok je ne pogledate.
120 min
Hrvatski
Edukacija je dostupna pojedinačno ili u okviru - KoHo pretplate 2025./2026.
19 €
Edukacija, materijali, potvrda o sudjelovanju
Odgojitelji, stručni suradnici iz vrtića
Asistenti u skupinama, studenti RPOO-a
Penny Mukherji i Deborah Albon, u knjizi Istraživačke metode u ranom djetinjstvu, ističu da istraživači dječje igre nisu samo odgojno-obrazovni djelatnici, već i sama djeca. Promatrajući djecu u njihovim igrama, prateći način na koji koriste igračke i materijale, kako ih kombiniraju te kako međusobno komuniciraju i surađuju, odgojitelji i djeca postaju ravnopravni sudionici jednog zajedničkog istraživanja - istraživanja igre. Takav partnerski odnos ne samo da obogaćuje proces učenja, već i jača odnos povjerenja, jer dijete odgojitelja doživljava kao osobu koja vidi, razumije i podržava njegov svijet igre i interesa.
Takav pristup mijenja perspektivu odraslog u odnosu na igru, odgojitelj više ne promatra izvana, već ulazi u djetetov misaoni i emocionalni prostor. Igra postaje izvor spoznaje o djetetu, njegovim načinima mišljenja, simbolima i vezama koje gradi između iskustava. Kroz zajedničko istraživanje, odgojitelj razvija dublje razumijevanje dječjih procesa učenja i vlastite pedagoške prakse, dok dijete istodobno uči da je njegovo mišljenje vrijedno i da ono što stvara ima smisao i značenje.
.webp)
Uloga odgojitelja u dječjoj igri složena je i višeslojna. Ona zahtijeva promišljanje, razumijevanje i sposobnost prilagođavanja svakoj situaciji u kojoj se igra odvija. Odgojitelj pritom promatra, prepoznaje trenutke za uključivanje i zna kada je najbolje ostati po strani kako bi igra zadržala spontanost.
Odgojitelj koji je osjetljiv promatrač vidi kada se igra razvija i kada stagnira. On ne usmjerava djecu, već stvara uvjete - nudi nove materijale, proširuje prostor, unosi nove poticaje ili jednostavno postavlja pitanje koje potakne djecu na razradu scenarija. Takva intervencija nije vođenje igre, nego podrška njezinoj složenosti.
U praksi se razlikuju dvije razine uključivanja odgojitelja u igru: (1) Izvan tijeka igre - kada promatra, postavlja pitanja i reflektira s djecom o onome što se dogodilo, čime potiče daljnji razvoj igre. (2) Unutar tijeka igre - kada preuzima ulogu suigrača i iznutra pridonosi trajanju i razradi igre, bez preuzimanja vodstva.
Odgojitelj je pritom i promatrač, i suigrač, i kreator prostora koji potiče igru. Kroz te uloge on pokazuje djeci da njihova igra ima vrijednost, da je vrijedi slušati, dokumentirati i podržati.
“Možda bi se igra više poštovala kada bismo je nazvali nekako poput ‘samomotivirane vježbe životnih vještina’, ali to bi iz nje uklonilo bezbrižnost i time umanjilo njezinu učinkovitost. Tako da, zapeli smo s paradoksom. Moramo prihvatiti trivijalnost igre kako bismo shvatili njezinu dubinu.” — dr. Peter Gray Igra često djeluje jednostavno, pa i nevažno, ali upravo u toj lakoći skriva se njezina snaga. U igri dijete vježba odlučivanje, pregovaranje, empatiju i upornost, bez pritiska, kroz prirodan ritam istraživanja i stvaranja. Odgojitelj koji razumije taj paradoks zna da prava dubina odgojno-obrazovnog rada počinje ondje gdje se odrasli usude prepustiti dječjoj igri – i vidjeti u njoj najautentičniji oblik učenja.
Petra Badurina diplomirala je pedagogiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a potom završila doktorski studij Rani i predškolski odgoj i obvezno obrazovanje na Učiteljskom fakultetu istog sveučilišta. Radila je kao asistentica na Odsjeku za predškolski odgoj Učiteljskog fakulteta, a trenutno je zaposlena kao pedagoginja u Dječjem vrtiću Tratinčica. Autorica je više stručnih radova iz područja predškolske pedagogije, a njezino posebno područje interesa je dječja igra.
Ovdje možete preuzeti dostupne materijale vezane uz ovu temu.
.png)
.png){kind=small}