Kako bi se zadovoljile temeljne potrebe i interesi krajnjih korisnika - djece, projektiranje prostora za djecu, poput dječjih vrtića, zahtijeva međusobno razumijevanje i suradnju triju područja: neuroznanosti, pedagogije i arhitekture.
Neuroznanost objašnjava kako čimbenici prostora: svjetlo, boje, materijali, oblici i organizacija prostora - utječu na mozak, ponašanje i osjećaje. Pedagogija pomaže razumjeti kako djeca uče, istražuju i razvijaju se u interakciji s okolinom i prostorom kao “trećim odgojiteljem”. Arhitektura te spoznaje pretvara u konkretne prostorne oblike koji podržavaju dječji razvoj, samostalnost i kreativnost.
Ova edukacija povezuje ta tri područja i donosi dublji uvid u razvojnu ulogu prostora, principe neuroarhitekture te primjer projektiranja suvremenog dječjeg vrtića u kojem je dijete središte svakog arhitektonskog promišljanja.
Edukacija je dostupna na engleskom jeziku te uz simultani prijevod na hrvatski jezik. Sudionicima su na raspolaganju snimke u obje jezične varijante.
.png)
Pristup snimci na KoHo platformi, dostupno odmah!
Snimka nema vremenskog ograničenja, dostupna je dok je ne pogledate.
120 min
Engleski + simultani prijevod na hrvatski jezik
Edukacija je dostupna pojedinačno ili u okviru - KoHo pretplate 2025./2026.
36 €
Edukacija, materijali, potvrda o sudjelovanju
Arhitekti, dizajneri interijera, odgojno-obrazovni stručnjaci
Studenti arhitekture i pedagoških studija. Svi redoviti studenti ostvaraju besplatan pristup edukaciji. Molimo poslati potvrde (ne starije od 6 mjeseci) na prijave@kohopedagogija.com.
Arhitektonski studio Architektura, Češka Republika
U sklopu edukacije predstavljen je primjer projektiranja suvremenog dječjeg vrtića u kojem su djeca istinski u središtu svakog arhitektonskog rješenja. Projekt promišlja prostor kroz dječju perspektivu - njihovu igru, kretanje, potrebe, mjeru, viziju i percepciju okruženja.
Cilj je bio stvoriti prostor koji je izvaninstitucionalan i netradicionalan, razigran i poticajan, koji omogućuje razvoj kreativnosti te podržava jedinstvenost i individualni ritam svakog djeteta.
Predavač: David Kraus, arhitekt (Studio Architektura)
Neuroarhitektura je interdisciplinarno područje koje povezuje neuroznanost, psihologiju okoliša i arhitekturu, s ciljem boljeg razumijevanja načina na koji izgrađeni prostori utječu na ljudski mozak, ponašanje i osjećaje. Polazi od činjenice da prostor nije neutralan – on izravno oblikuje naše misli, emocije i obrasce djelovanja.
Znanstvena istraživanja (Sternberg & Wilson, 2006; De Paiva, 2018) potvrđuju da svjetlo, boje, zvuk, teksture, mirisi, oblici i prostorni odnosi aktiviraju različite dijelove mozga te mogu poticati osjećaj sigurnosti, smirenosti, koncentracije ili pak stvaralačkog uzbuđenja. Kvalitetno oblikovan prostor, stoga, postaje alat za podršku mentalnom zdravlju, učenju i društvenim odnosima.
Primijenjena na prostore za djecu, neuroarhitektura naglašava važnost multisenzoričkog iskustva, prostora koji djecu potiče da istražuju, dodiruju, promatraju, slušaju i stvaraju. U takvom okruženju svaka prostorna odluka -raspored svjetla, izbor materijala, način kretanja kroz prostor – utječe na njihovu pažnju, kreativnost i emocionalnu stabilnost.
U kontekstu odgojno-obrazovnih prostora, neuroarhitektura poziva na promišljanje prostora kao aktivnog sudionika u procesu učenja. Takav pristup nije samo estetski, nego i duboko razvojni, jer prostor postaje sugovornik djeteta, potiče njegovo istraživanje i doprinosi stvaranju osjećaja pripadnosti i dobrobiti.
Razvoj djece odvija se u stalnoj interakciji s njihovim okruženjem. Okruženje im može pružati poticaje, angažirati ih, poticati na aktivnost i istraživanje, stimulirati misaoni angažman, izazivati njihovu kreativnost, ohrabrivati ih na nova iskustva, itd. Prostor koji korespondira s prirodnošću dječjeg razvoja poligon je njihova učenja i napretka. Naše okruženje utječe na naše ponašanje pa tako i kod učenja novih vještina (što djeca svakodnevno rade) prostor ima značajnu ulogu u jačanju motivacije te podupiranju fokusa. Prostoru se sve više pridaje važnost u kreiranju raznih pedagoških sadržaja pa je tako zanimljivo proučavati prostor iz 3 dimenzije: dimenzija usredotočenosti, dimenzija kreativnosti i primjenjivost sadržaja.
Marija Šinković Bečić diplomirala je na Fakultetu Političkih znanost u Zagrebu te na poslijediplomskom studiju Ekonomskog fakultetu u Osijeku i na smjeru pedagogije Filozofskog fakulteta. Od 2010. godine Certificirani je trener Strength Deployment Inventory (SDI®). Godine 2013. stječe zvanje voditelja EU projekata. Godine 2018. završila je Institut za Montessori pedagogiju Montessori Vereinigung Steiermark KPH Graz. Na završnoj je godini poslijediplomskog studija na Učiteljskom fakultetu iz područja cjeloživotnog obrazovanja. Svoj profesionalni razvoj obilježila je brojnim istraživanjima iz područja novih tehnika učenja i pamćenja, te razvoja kvalitete obrazovanja. Rezultati istraživačkog rada su prvi priručnik multisenzoričkog učenja u Hrvatskoj, Priručnik primjene umnih mapa u obrazovanju s više od 100 primjera za izravnu uporabu u nastavi te istraživanje o razvoju institucija za obrazovanje „Čimbenici brendiranja obrazovanja odraslih u Republici Hrvatskoj''.
David Kraus je češki arhitekt koji je diplomirao arhitekturu na fakultetu u Pragu (FA CTU). Od 2002. vlasnik je arhitektonskog studija Architektura. U svom radu razvija vlastiti alternativni put moderne arhitekture i inspiraciju crpi iz drugačijih, nesvakidašnjih motiva, a rad njegovog studija temelji se na traženju informacija, inspiracije i motivacije izvan samog polja arhitekture; u muzici, vizualnoj umjetnosti, pisanju, fizičkom radu; na moru, u šumi, na ulici… Eksperimentalni rad Davida Krausa predstavljen je na izložbi Visions 1997. godine. O njemu je snimljen dokumentarni film White Crows (Češka televizija). Drži predavanja, izlaže, objavljuje u zemlji i u svijetu, a njegov rad je nagrađen i nizom nagrada (primjerice, 2018 Czech Architecture Prize, 2018 Grand Prix National Architecture Prize).
Clarissa Rodrigues Machado je arhitektica i urbana dizajnerica koja trenutno živi i radi u Italiji. Magistrirala je neuroznanost primijenjenu na arhitektonski dizajn na Sveučilištu Iuav di Venezia. Njezino profesionalno usmjerenje u kojem spaja društvene znanosti s arhitektonskim projektiranjem doprinosi stvaranju prostora koji u fokus stavljaju dobrobit ljudi. Clarissin doprinos polju neuroarhitekture prepoznat je u akademskim krugovima i međunarodnim forumima.
Ovdje možete preuzeti dostupne materijale vezane uz ovu temu.
.png)
.png){kind=small}