Pedagoška dokumentacija često je prva prepreka na koju odgojitelji nailaze – obavezna, zahtjevna, a nerijetko i u neskladu s uvjetima u kojima rade. Suvremena praksa traži kompetencije dokumentiranja koje nisu uvijek jednako dostupne, dok službeni obrasci često ne prate potrebe planiranja i provođenja kvalitetnog odgojno-obrazovnog rada.
Ova edukacija donosi pregled različitih oblika dokumentiranja i njihovu stvarnu funkciju: zašto dokumentirati, kako koristiti dokumentaciju kao alat za unapređenje kvalitete rada i odnosa u ustanovi, te kako je učiniti podrškom, a ne teretom. Kroz primjere iz prakse sudionici će vidjeti kako dokumentacija može činiti dječje učenje vidljivim, jačati suradnju s roditeljima i biti sredstvo refleksije i planiranja među kolegama.
Upravo u tom zaokretu krije se i naša „pedagoška bajka”: od početne averzije prema dokumentiranju, sudionici će otkriti načine kako dokumentaciju doživjeti drugačije – kao priliku da bolje razumiju dijete, njegove procese i razvoj. Na kraju priče sljedi sretan završetak, zaljubljujemo se dokumentaciju na koju gledamo novim očima – kao na partnera u odgojno-obrazovnom radu.
.png)
Zoom + snimka za sve sudionike: uključite se na Zoom termin 30.9.2025. u 18:00 h i/ili pogledajte snimku edukacije na KoHo platformi
Snimka nema vremenskog ograničenja, dostupna je dok je ne pogledate.
120 min
Hrvatski
Edukacija je dostupna pojedinačno ili u okviru - KoHo pretplate 2025./2026.
24 €
Edukacija, materijali, potvrda o sudjelovanju
Odgojitelji, stručni suradnici u vrtićima, ravnatelji, asistenti u vrtiću, studenti ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja
Dokumentacija ima važnu ulogu u životu djeteta, odgojitelja i cijele ustanove. Prije svega, dokumentacija je proces koji se uči i razvija u fazama. Odgojitelji, poput „dokumentatora”, prolaze svoj put učenja – od bilježenja svega što djeca rade, preko istraživanja tehnologije i fotografiranja, do sve jasnijeg fokusiranja na ono što je uistinu važno. Na tom putu dokumentacija prestaje biti gomila bilješki i slika, a postaje priča o djetetu, njegovom učenju i razvoju.
Dokumentacija čini učenje vidljivim. Kroz fotografije, dječje radove ili kratke zapise možemo uhvatiti sitne tragove procesa učenja koje bismo inače previdjeli. Tako ne bilježimo samo „što je dijete napravilo”, nego i „kako je do toga došlo” – a to je dragocjeno i za dijete, i za odgojitelja, i za roditelja.
Osim što prikazuje djetetov razvoj, dokumentacija je i alat refleksije. Ona pomaže odgojiteljima da zastanu, promisle i bolje razumiju svoj rad. Kroz nju se grade mostovi suradnje među kolegama i stvaraju jasniji temelji za planiranje. Istodobno, kada je podijelimo s roditeljima, otvaramo prostor za dijalog i zajedničko razumijevanje djetetovog puta.
Na kraju, dokumentacija nas uči gledati na djecu s poštovanjem – kao na kompetentne, kreativne i misleće osobe. Kada njihove radove i ideje predstavimo s pažnjom, šaljemo im poruku da su važni i vrijedni. Upravo tu dolazi i onaj „bajkoviti obrat”: od početne averzije, dokumentacija se postupno pretvara u inspiraciju, a odgojitelji otkrivaju da je mogu doživjeti kao partnera, a ne kao teret.
Način na koji gledamo na pedagošku dokumentaciju određuje i kakvo će mjesto imati u našem radu. Hoće li biti teret koji nas iscrpljuje ili alat koji nas podupire – pitanje je stava i perspektive.
Edukacija nas vodi kroz „pedagošku bajku” u kojoj dokumentacija prolazi preobrazbu: od početne averzije i doživljaja da je riječ o nametnutoj obavezi, prema razumijevanju njezine prave uloge – otkrivanja, praćenja i vrednovanja dječjeg učenja i razvoja.
Kao što svaka dobra priča donosi transformaciju, tako i dokumentacija može od zahtjevnog zadatka postati vrijedan saveznik. Kada je doživimo kao način da učinimo dječje učenje vidljivim i smislenim, otvara nam se prostor za refleksiju, suradnju i kreativnost.
U toj promjeni slike skriva se i „happy end”: dokumentacija prestaje biti nešto što moramo odrađivati i postaje partner koji nam pomaže razumjeti djecu i naš svakodnevni rad.
Dokumentacija nas uči gledati ono što na prvi pogled često promaknemo – sitne geste, izraze lica, način na koji dijete istražuje prostor ili komunicira s drugima. To nije samo bilježenje onoga što se dogodilo, već sposobnost da zastanemo i promislimo: što nam dijete govori svojom igrom, što nam otkriva okruženje i kako se proces učenja odvija pred našim očima. U tom smislu, dokumentacija je više od tehničkog postupka: ona je pedagoška praksa koja izoštrava pogled, potiče refleksiju i otvara prostor za razumijevanje djece, nas samih i odnosa koji se grade u vrtiću. Naučiti dokumentirati znači naučiti promatrati dublje, vrednovati detalje i u njima pronaći priču o učenju koju vrijedi podijeliti.
Petra Badurina diplomirala je pedagogiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a potom završila doktorski studij Rani i predškolski odgoj i obvezno obrazovanje na Učiteljskom fakultetu istog sveučilišta. Radila je kao asistentica na Odsjeku za predškolski odgoj Učiteljskog fakulteta, a trenutno je zaposlena kao pedagoginja u Dječjem vrtiću Tratinčica. Autorica je više stručnih radova iz područja predškolske pedagogije, a njezino posebno područje interesa je dječja igra.
Ovdje možete preuzeti dostupne materijale vezane uz ovu temu.
.png)
.png){kind=small}