Pedagoška dokumentacija često je prva prepreka na koju odgojitelji nailaze – obavezna, zahtjevna, a nerijetko i u neskladu s uvjetima u kojima rade. Suvremena praksa traži kompetencije dokumentiranja koje nisu uvijek jednako dostupne, dok službeni obrasci često ne prate potrebe planiranja i provođenja kvalitetnog odgojno-obrazovnog rada.
Ova edukacija donosi pregled različitih oblika dokumentiranja i njihovu stvarnu funkciju: zašto dokumentirati, kako koristiti dokumentaciju kao alat za unapređenje kvalitete rada i odnosa u ustanovi, te kako je učiniti podrškom, a ne teretom. Kroz primjere iz prakse sudionici će vidjeti kako dokumentacija može činiti dječje učenje vidljivim, jačati suradnju s roditeljima i biti sredstvo refleksije i planiranja među kolegama.
Upravo u tom zaokretu krije se i naša „pedagoška bajka”: od početne averzije prema dokumentiranju, sudionici će otkriti načine kako dokumentaciju doživjeti drugačije – kao priliku da bolje razumiju dijete, njegove procese i razvoj. Na kraju priče sljedi sretan završetak, zaljubljujemo se dokumentaciju na koju gledamo novim očima – kao na partnera u odgojno-obrazovnom radu.
.png)
Pristup snimci na KoHo platformi, dostupno odmah!
Snimka nema vremenskog ograničenja, dostupna je dok je ne pogledate.
120 min
Hrvatski
Edukacija je dostupna pojedinačno ili u okviru - KoHo pretplate 2025./2026.
24 €
Edukacija, materijali, potvrda o sudjelovanju
Odgojitelji, stručni suradnici u vrtićima, ravnatelji, asistenti u vrtiću, studenti ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja
Dokumentacija ima važnu ulogu u životu djeteta, odgojitelja i cijele ustanove. Prije svega, dokumentacija je proces koji se uči i razvija u fazama. Odgojitelji, poput „dokumentatora”, prolaze svoj put učenja – od bilježenja svega što djeca rade, preko istraživanja tehnologije i fotografiranja, do sve jasnijeg fokusiranja na ono što je uistinu važno. Na tom putu dokumentacija prestaje biti gomila bilješki i slika, a postaje priča o djetetu, njegovom učenju i razvoju.
Dokumentacija čini učenje vidljivim. Kroz fotografije, dječje radove ili kratke zapise možemo uhvatiti sitne tragove procesa učenja koje bismo inače previdjeli. Tako ne bilježimo samo „što je dijete napravilo”, nego i „kako je do toga došlo” – a to je dragocjeno i za dijete, i za odgojitelja, i za roditelja.
Osim što prikazuje djetetov razvoj, dokumentacija je i alat refleksije. Ona pomaže odgojiteljima da zastanu, promisle i bolje razumiju svoj rad. Kroz nju se grade mostovi suradnje među kolegama i stvaraju jasniji temelji za planiranje. Istodobno, kada je podijelimo s roditeljima, otvaramo prostor za dijalog i zajedničko razumijevanje djetetovog puta.
Na kraju, dokumentacija nas uči gledati na djecu s poštovanjem – kao na kompetentne, kreativne i misleće osobe. Kada njihove radove i ideje predstavimo s pažnjom, šaljemo im poruku da su važni i vrijedni. Upravo tu dolazi i onaj „bajkoviti obrat”: od početne averzije, dokumentacija se postupno pretvara u inspiraciju, a odgojitelji otkrivaju da je mogu doživjeti kao partnera, a ne kao teret.
Način na koji gledamo na pedagošku dokumentaciju određuje i kakvo će mjesto imati u našem radu. Hoće li biti teret koji nas iscrpljuje ili alat koji nas podupire – pitanje je stava i perspektive.
Edukacija nas vodi kroz „pedagošku bajku” u kojoj dokumentacija prolazi preobrazbu: od početne averzije i doživljaja da je riječ o nametnutoj obavezi, prema razumijevanju njezine prave uloge – otkrivanja, praćenja i vrednovanja dječjeg učenja i razvoja.
Kao što svaka dobra priča donosi transformaciju, tako i dokumentacija može od zahtjevnog zadatka postati vrijedan saveznik. Kada je doživimo kao način da učinimo dječje učenje vidljivim i smislenim, otvara nam se prostor za refleksiju, suradnju i kreativnost.
U toj promjeni slike skriva se i „happy end”: dokumentacija prestaje biti nešto što moramo odrađivati i postaje partner koji nam pomaže razumjeti djecu i naš svakodnevni rad.
Dokumentacija nas uči gledati ono što na prvi pogled često promaknemo – sitne geste, izraze lica, način na koji dijete istražuje prostor ili komunicira s drugima. To nije samo bilježenje onoga što se dogodilo, već sposobnost da zastanemo i promislimo: što nam dijete govori svojom igrom, što nam otkriva okruženje i kako se proces učenja odvija pred našim očima. U tom smislu, dokumentacija je više od tehničkog postupka: ona je pedagoška praksa koja izoštrava pogled, potiče refleksiju i otvara prostor za razumijevanje djece, nas samih i odnosa koji se grade u vrtiću. Naučiti dokumentirati znači naučiti promatrati dublje, vrednovati detalje i u njima pronaći priču o učenju koju vrijedi podijeliti.
Vedrana Domaćinović Pičuljan završila je pedagogiju i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Zaposlena je kao stručni suradnik pedagog u Dječjem vrtiću Pahuljica, Rab. Napredovala je u zvanje savjetnika 2023. godine. Od 2010. aktivno vodi Rastimo zajedno programe za roditelje te je kao dio autorskog tima 2019. sudjelovala u kreiranju radionica za Klub očeva Rastimo zajedno. Tijekom svog radnog staža sudjelovala je u praćenju više od dvadeset pripravnika. Tijekom svog radnog staža na različite je načine ostvarivala suradnju s roditeljima (savjetodavni rad, roditeljski sastanci, radionice, predavanja, članci, letci...). Kao suradnik Centra za podršku roditeljstvu Rastimo zajedno piše newslettere za roditelje te održava predavanja na istu temu.
Ovdje možete preuzeti dostupne materijale vezane uz ovu temu.
.png)
.png){kind=small}