Storytelling, odnosno pripovijedanje priča, jedan je od najstarijih i najsnažnijih oblika prenošenja znanja, iskustava i vrijednosti. U djetinjstvu, osobito u ranom i predškolskom razdoblju, priča predstavlja složen razvojni alat koji istodobno djeluje na jezični, kognitivni, emocionalni, socijalni i kreativni razvoj djeteta. Dijete kroz priču uči razumijevati svijet, druge ljude i vlastito unutarnje iskustvo.
Slušanjem priča djeca spontano usvajaju nove riječi, izraze i jezične strukture. Jezik u priči dolazi u kontekstu, povezan s radnjom, emocijama i značenjem, što olakšava razumijevanje i pamćenje. Djeca postupno razvijaju osjećaj za ritam jezika, gramatičku pravilnost i narativnu strukturu, a s vremenom počinju i sama koristiti složenije rečenice te preciznije izražavati misli i doživljaje.
Priča zahtijeva usmjerenost i praćenje slijeda događaja. Dijete uči slušati, zadržavati pažnju i pratiti uzročno-posljedične odnose. Kroz redovito izlaganje pripovijedanju postupno se produljuje raspon pažnje, jača sposobnost slušanja i razumijevanja te se stvaraju temelji za kasnije akademske vještine poput čitanja s razumijevanjem i učenja kroz slušanje.
Storytelling aktivira djetetovu sposobnost mentalne vizualizacije. Dijete ne prima gotove slike, već samo gradi prizore, likove i radnju u vlastitoj mašti. Time se potiče kreativno i divergentno mišljenje, sposobnost zamišljanja alternativnih rješenja i stvaranja novih ideja. Kada dijete prepričava ili osmišljava vlastite priče, prelazi iz uloge slušatelja u ulogu aktivnog stvaratelja značenja.
Priče omogućuju djeci sigurno istraživanje emocija. Kroz likove i njihove doživljaje djeca uče prepoznavati različita emocionalna stanja, razumjeti razloge ponašanja i uočavati posljedice odluka. Storytelling pomaže djeci da imenuju osjećaje, razviju empatiju i postanu osjetljivija na emocionalna stanja drugih. Na taj se način jača emocionalna pismenost i sposobnost samoregulacije.
Praćenje priče zahtijeva pamćenje likova, odnosa i događaja. Djeca vježbaju kratkoročno i dugoročno pamćenje, sposobnost organiziranja informacija i logičkog povezivanja. Aktivnosti poput prisjećanja dijelova priče, slaganja događaja po redoslijedu ili predviđanja nastavka dodatno potiču kognitivnu fleksibilnost i razmišljanje.
Djeca koja redovito slušaju priče spontano razvijaju želju za pripovijedanjem. Prepričavanje priča jača samopouzdanje u govoru, jasnoću izražavanja i sposobnost strukturiranja misli. Storytelling potiče dijalog, postavljanje pitanja i razmjenu ideja, što doprinosi razvoju socijalne komunikacije i aktivnog sudjelovanja u grupi.
Priče često nose univerzalne poruke o odnosima, odgovornosti, pravednosti i međuljudskom ponašanju. Djeca kroz narativ lakše razumiju apstraktne pojmove poput poštenja, hrabrosti ili solidarnosti jer su oni utjelovljeni u konkretnim situacijama i likovima. Na taj način moralne vrijednosti ne prenose se izravnim poučavanjem, već iskustveno i nenametljivo.
Kroz priče iz različitih kultura djeca upoznaju raznolike običaje, tradicije i načine života. Storytelling doprinosi razumijevanju različitosti i razvoju poštovanja prema drugima. Djeca postupno shvaćaju da postoje različiti pogledi na svijet, što potiče otvorenost, toleranciju i osjećaj pripadnosti širem društvenom kontekstu.
Pozitivna iskustva s pričama često su prvi korak prema samostalnom čitanju. Dijete koje uživa u pričama razvija unutarnju motivaciju za knjigu, znanje i istraživanje. Storytelling tako postaje temelj cjeloživotnog učenja, znatiželje i interesa za nove sadržaje.
Zajedničko pripovijedanje stvara emocionalnu bliskost između djeteta i odrasle osobe. Rituali poput pričanja priča prije spavanja ili u skupini pružaju djetetu osjećaj sigurnosti, predvidljivosti i prihvaćenosti. Priča postaje prostor susreta, dijeljenja i povezivanja.
U suvremenom odgojno-obrazovnom kontekstu storytelling se prepoznaje kao integrativna metoda koja povezuje različita područja razvoja. Priča je i sadržaj, ali i proces kroz koji dijete uči misliti, osjećati, komunicirati i stvarati smisao. Upravo zbog te višeslojne prirode storytelling ostaje jedan od najvrijednijih alata u radu s djecom, neovisno o vremenu, tehnologiji ili obrazovnom sustavu.
(1) Ghosh, D. (2024). The influence of storytelling on emotional and cognitive growth in early childhood. International Journal for Multidisciplinary Research (IJFMR), 6(6): 1-3.
(2) Koivula, M., Turja, L., & Laakso, M.-L. (2020). Using the storytelling method to hear children’s perspectives and promote their social-emotional competence. Journal of Early Intervention, 42(2), 163–181.
(3) Nicolopoulou, A., Cortina, K. S., Ilgaz, H., Brockmeyer Cates, C., & de Sá, A. B. (2015). Using a narrative- and play-based activity to promote low-income preschoolers’ oral language, emergent literacy, and social competence. Early Childhood Research Quarterly, 31, 147–162.
(4) Ramamurthy, C., Zuo, P., Armstrong, G., & Andriessen, K. (2024). The impact of storytelling on building resilience in children: A systematic review. Journal of Child and Adolescent Mental Health.
.png)
.png){kind=small}