Etnomatematika je interdisciplinarno područje koje proučava odnos između matematike i kulture. Istražuje kako različite kulturne skupine razumiju, razvijaju i koriste matematičke ideje, postupke i prakse u svakodnevnom životu. Za razliku od uskog shvaćanja matematike kao univerzalnog i isključivo formalnog sustava, etnomatematika polazi od pretpostavke da se matematičko mišljenje pojavljuje u raznolikim kulturnim, povijesnim i društvenim kontekstima. Obuhvaća sustave znanja i prakse karakteristične za određene zajednice, profesionalne skupine, djecu, domorodačke narode te različite narode i države.
Glavni ciljevi etnomatematike uključuju:
U praksi, etnomatematička istraživanja obuhvaćaju analizu geometrijskih uzoraka u tradicionalnoj umjetnosti, sustave brojanja u različitim jezicima, navigacijske tehnike domorodačkih naroda, arhitektonske metode drevnih civilizacija te tehnike izrade predmeta poput košara, tekstila ili alata.
U obrazovnom kontekstu, etnomatematika predlaže uključivanje ovih kulturnih aspekata u nastavne planove i programe kako bi matematika postala razumljivija, pristupačnija i relevantnija za sve učenike.
Utemeljiteljem etnomatematike smatra se Ubiratan D’Ambrosio, brazilski matematičar, pedagog i povjesničar matematike, koji je razvio etnomatematiku kao istraživački i obrazovni program s ciljem povezivanja matematičkog znanja s ljudskom kulturom i iskustvom.
