Kad govorimo o Isaacovu Newtonu, često prvo pomislimo na jabuku, gravitaciju ili zakone gibanja. No, prije nego što je postao znanstvenik koji je promijenio svijet, Newton je bio dijete – radoznalo, zamišljeno i pomalo osamljeno dijete koje je promatranjem prirode učilo o svijetu.

Rođen je u malom seoskom okruženju u Engleskoj, daleko od sveučilišta, laboratorija i knjiga koje će kasnije obilježiti njegov život. Njegov svijet bio je satkan od svakodnevnih prizora – stabala jabuka, oblaka koji putuju nebom, sjena koje se produljuju prema večeri i svjetlosti koja se lomi na površini vode. Upravo u tim prizorima započelo je njegovo istraživanje prirode.

Promatranje kao početak znanosti

Isaac Newton nije učio o prirodi iz knjiga, nego promatrajući svijet oko sebe. Dok su drugi obavljali svakodnevne poslove, on je bilježio što vidi, pitao se zašto i pokušavao razumjeti pojave koje su drugima bile uobičajene. Promatranje je za njega bilo način razmišljanja, ali i način bivanja u svijetu.

Upravo je promatranje prva znanstvena vještina – traži pažnju, strpljenje i sposobnost da uočiš male promjene. Kad dijete promatra, ono povezuje uzroke i posljedice, razvija koncentraciju i sposobnost predviđanja.

Edukacija o Isaacu Newtonu vodi odgojitelje i nastavnike kroz znanstvene ideje koje se, kada ih preoblikujemo u dječji kontekst, pretvaraju u poticaje za istraživanje, promatranje i razumijevanje svijeta. Kroz priču i aktivnosti djeca se upoznaju s Newtonovim životom i ključnim otkrićima – kroz iskustvo, igru i pokus.

U edukaciji se bavimo gibanjem niz kosinu, silom vjetra, Sunčevom svjetlošću i sjenama, dugom, gravitacijom i zakonima gibanja – kroz priču, pokuse i promatranje djeca istražuju kako se tijela kreću, kako svjetlost stvara boje i sjene te kako znatiželja vodi do otkrića, baš kao što je to činio i Newton.