Roditeljski sastanak u dječjem vrtiću ključni je trenutak susreta između roditelja i odgojno-obrazovnih stručnjaka u vrtiću.
Jedinstvena je prilika za uspostavu otvorene i kvalitetne komunikacije (Ljubešić, 2014). Ipak, u fokusu susreta ne mora biti puno informacija roditelju o aktivnostima i programu, nego stvaranje osjećaja zajedništva, povjerenja i partnerstva između roditelja i vrtića. Valja imati na umu da je za neke roditelje vrtić mjesto u koje su prvi put doveli svoje dijete i prepustili nekome osim prijateljima i obitelji te je važno pružiti im osjećaj sigurnosti i dobre temelje za uspostavu partnerskog odnosa.
Roditeljski sastanci dragocjeni su alati za razmjenu ideja, postavljanje pitanja, rješavanje nedoumica ili izazova u odgoju i brizi o djetetu.
Ovaj oblik suradnje obitelji i vrtića je od neizmjerne važnosti za sve sudionike procesa. Odgojitelji imaju priliku uspostaviti kvalitetnu komunikaciju s roditeljima, razumjeti potrebe i osjećaje roditelja te se s njima dogovarati o odgoju i razvoju djeteta. Te varne komunikacije omogućavaju i planiranje budućih susreta i pružanje podrške roditeljima u izazovnim situacijama.
Komunikacijski roditeljski sastanci usmjereni su na edukativne sadržaje, komunikacijske vještine i jačanje partnerskog odnosa. Roditelji na njima imaju jedinstvenu priliku dobiti nove informacije, primjere iz prakse, korisne alate i materijale te se povezati s drugim roditeljima i razmijeniti iskustva i savjete (Milanović, 2014).
Ljubaznost, toplina i otvorenost samo su neki od segmenata važnih za uspostavu uspješne komunikacije (Tatković i sur., 2016.). Kvalitetan komunikacijski roditeljski sastanak treba svakom roditelju omogućiti da se osjeća cijenjenim, kompetentnim i aktivnim. Kako bi taj roditelj bio zadovoljniji, važno je da se na roditeljskom sastanku raspravlja o pitanjima vezanima uz rad odgojitelja i predškolskog odgoja, ulozi vrtića u djetetovom razvoju, temama povezanim s razvojem djeteta i slično. Također, potrebno je pripaziti da ovaj oblik roditeljskog sastanka postane prilika u kojoj roditelj ima mogućnost dobiti priliku razmijeniti iskustva, ideje i stavove ili se informirati o onome tko i što mu je važno u odgoju (Tomljanović, 2007).
Velikom broju odgojitelja je roditeljski sastanak komunikacijskog tipa najzahtevniji za planiranje i vođenje.
Ipak, važno je imati na umu da su odgojiteljski kompetentni i školovani za rad s djecom te imaju šire stručne kompetencije koje su potrebne za održavanje kvalitetnog komunikacijskog roditeljskog sastanka.
Kompetencije o kojima govorimo su vještine aktivnog slušanja, tehnike „ja-poruka“, strpljenje, poštovanje, kulturna komunikacija, poznavanje djetetovog razvoja.
Također, treba imati na umu da su to vrlo kompleksne vještine, ali uz kontinuirano usavršavanje kompetencija i često aktualiziranje sadržaja roditeljskih sastanaka i drugih oblika suradnje s roditeljima, moguće ih je postići (Milanović, 2014).
Za održavanje kvalitetnog komunikacijskog roditeljskog sastanka, važno je napraviti kvalitetnu pripremu. Priprema podrazumijeva:
- promišljanje o primjerenoj temi,
- strukturiranje roditeljskog sastanka i planiranje vremenskog okvira,
- informiranje roditelja o održavanju roditeljskog sastanka
- te pripremu prostora u kojemu će se sastanak održati (Milanović, 2014).
Tema sastanka
Prilikom pripreme za komunikacijski roditeljski sastanak važno je promišljati o aktualnim događanjima u odgojno-obrazovnoj skupini, bilo da se radi o očekivanim ili neočekivanim ponašanjima povezanima uz dobno dijete. Za poticanje konstruktivne rasprave potrebno je naglasiti karakteristike i potrebe djece iz određene odgojno-obrazovne skupine pri čemu roditeljima pružamo priliku da iznesu vlastita mišljenja, iskustva i stavove.
Roditeljski sastanak može biti prilika za predstavljanje i povezivanje djece, roditelja i odgojitelja te razvoj uzajamnog povjerenja i kvalitetnog odnosa između roditelja i odgojitelja.
Temu je potrebno prilagoditi konkretnim potrebama i karakteristikama djece.
Neke od tema koje se mogu obraditi su: prilagodba djeteta na polazak u vrtić, odvikavanje od pelena, griženje u jasličkoj dobi, važnost dnevnog odmora, izljevi bijesa, postavljanje granica u odgoju, jačanje predčitalačkih i predškolskih vještina, bontonost u dječjem i roditeljskom djetinjstvu, razvoj samostalnosti, razvoj emocionalne inteligencije, poticanje samopouzdanja i vještina u tudim osjećajima, strahovi i separacijska anksioznost, smanjenje ljubomore kod djece, konflikti u dječjoj dobi, i slično.
Strukturiranje roditeljskog sastanka komunikacijskog tipa podrazumijeva planiranje tri dijela sastanka.
Na početku sastanka je cilj smanjiti nelagodu i stvoriti opuštenu i dobru, podržavajuću atmosferu te pripremiti roditelje kratkim teorijskim prikazom teme kojom ćete se tijekom susreta baviti. Roditeljima možete postaviti pitanja kojima ćete ih potaknuti na razgovor i razmjenu iskustava i izazova s kojima se suočavaju te im najaviti očekivano trajanje sastanka (Milanović, 2014).
Glavnom dijelu susreta možete pristupiti na više načina. Možete, primjerice, podijeliti sudionike u više malih skupina (4–5 osoba) koje će unutar skupine raspravljati o zajedničkoj temi, a potom iznositi zaključke do kojih su došli unutar grupe, ustaliti iskustva ili dileme s kojima se suočavaju. Druga tehnika koju možete koristiti je tehnika za i protiv na način da sudionike podijelite u dvije skupine te da svaka skupina zagovara jedno stajalište vezano za temu roditeljskog sastanka (npr. postavljanje granica u odgoju).
Uloga odgojitelja tijekom roditeljskog na kojemu se koristi ova tehnika je usmjeravanje moderirajuće sve do trenutka kada se odgojitelj tijekom zaključne rasprave javi i svojim znanjem te teorijskim iskustvom o navedenoj temi pomogne razriješiti dileme do kojih su došli.
Tehnika „oluja ideja” (engl. brainstorming) je učinkovita kod traženja zajedničkog rješenja nekog problema. Važno je uspostaviti pravilo omogućavanja iznošenja svog prijedloga od strane svih sudionika sastanka bez da se pri tome kritizira i vrednuje. Nakon što su roditelji iznijeli svoje ideje, one se analiziraju i vrednuju te se kroz raspravu i prijedloge i mogućnost njihove primjene dolazi do rješenja navedenog problema.
Tehnika popisa osobina (engl. Check list) se primjenjuje kada u fokus želite staviti razmjenu iskustava i znanja o nekoj temi. Na taj način odgojitelji mogu saznati kakvu sliku o nečemu imaju roditelji (npr. vještine koje bi dijete trebalo svladati u određenoj dobi, važnost suradničkih odnosa i sl.).
Tehnika igranje uloga podrazumijeva dramatizaciju određene situacije pri čemu roditelji preuzimaju zadanu ulogu. Iznimno je korisna za razumijevanje ponašanja u određenoj situaciji, prikaz realnih situacija kojima roditelji (možda) nisu svjedočili, razvijanje empatije i vježbanje komunikacijskih vještina.
Važno je dobro promisliti kod odabira tehnike koju ćete koristiti na roditeljskom sastanku te se, u dogovoru s kolegama, odlučiti na onu za koju smatrate da će, u odnosu na odabranu temu roditeljskog sastanka, polučiti najviše uspjeha, tj. koja će rezultirati najboljom interakcijom sudionika, poticanjem angažmana roditelja i produktivnom razmjenom ideja i informacija.
Završnom dijelu roditeljskog sastanka se sažimaju ključne točke rasprave, ističu se važne informacije i zaključci. Trebalo bi biti strukturiran, informativan i motivirajući kako bi roditelji sa sastanka otišli s jasnim razumijevanjem teme, ali i osjećajem angažiranosti u odgojno-obrazovnom procesu. U završnom dijelu također možete planirati neku zajedničku aktivnost s ciljem opuštanja i rasterećenja sudionika, posebice ako je tema roditeljskog sastanka ozbiljna ili je tijekom diskusije došlo do žustrog iznošenja stavova (Milanović, 2014).
Dio pripreme za roditeljski sastanak je svakako i podjela poslova. Prilikom podjele poslova važno je dogovoriti tko od odgojitelja će roditelje podržavati i uvesti u temu sastanka, tko će moderirati raspravu i završiti sastanak. Osim toga, važno je pripremiti potreban pribor i materijale (Jurković i sur., 2006).
Kod planiranja vremena održavanja sastanka valja na umu imati koje je vrijeme najprikladnije za većinu roditelja. Najčešće se roditeljski sastanci održavaju u poslijepodnevnim satima dok su djeca u vrtiću (ali prisutnih na roditeljskom sastanku) ili nakon što roditelji preuzmu djecu iz vrtića i vrate se na sastanak.
Poziv na roditeljski sastanak treba biti pravovremen i sadržavati sve potrebne informacije.
Kako bi roditelji isplanirali dolazak na roditeljski sastanak, važno je da su o njemu obaviješteni pravovremeno i sadržajno (Milanović, 2014). Ukoliko se radi o roditeljima koji su zbog prirode svojega posla ili nekih drugih organizacijskih razloga rijetki naizvanredne situacije, optimalno je pozvati roditelje na roditeljski sastanak otprilike tjedan dana ranije. Tako će se roditelji moći organizirati i isplanirati vlastiti raspored kako bi mogli prisustvovati sastanku, a time će na dan održavanja sastanka moći naći načina da se na njemu pojave. Optimalno je roditelje koji dolaze na sastanak, kako pri prenošenju pozivnica na roditeljski sastanak, tako i prilikom dolaska, što više osloboditi i ne opterećivati sastankom o kojemu su obaviješteni puno ranije.
Poziv je potrebno istaknuti na vidljivo mjesto (roditeljski kutić), a preporučljivo je poslati ga roditeljima i putem e-maila ili drugog digitalnog komunikacijskog kanala (ako se koristi). Na obavijesti o roditeljskom sastanku, uz datum, vrijeme i mjesto sastanka te očekivano trajanje sastanka, treba biti naznačena tema roditeljskog sastanka i predviđeni sadržaj sastanka, tj. o čemu će se razgovarati i na koji način će se obraditi navedena tema.
Prostor u kojem se održava komunikacijski roditeljski sastanak trebao bi biti udoban, funkcionalan i prikladan za potrebe rasprave i interakcije između roditelja i odgojitelja. Važno je osigurati dovoljno sjedećih mjesta i rasporediti ih na način koji olakšava komunikaciju i omogućuje sudionicima da vide i čuju jedni druge.
Stolice postavljene u krug (ili polukrug) omogućuju lakšu komunikaciju između prisutnih. Ako namjeravate koristiti opremu za prezentaciju ili reprodukciju materijala, svako prije sastanka provjerite je li oprema ispravna i hoće li svi sudionici vidjeti i čuti prikazan materijal. Materijali potrebni za provedbu glavnog dijela sastanka (npr. papiri, olovke ili druge materijale za bilježenje) pripremite na dostupno mjesto. Važno je da u prostoriji u kojoj održavate roditeljski sastanak stvorite ugodnu atmosferu kako bi se sudionici osjećali opušteno i dobrodošlo (Milanović, 2014).
Nakon sastanka je svakako poželjno u roditeljski kutić staviti obavijest o održanom roditeljskom sastanku na kojoj ćete navesti zaključke sastanka i buduće planove koje ste dogovorili na sastanku.
1. Jurković, I., Jurković, A., & Jurković, S. (2006). Susreti s roditeljima u vrtiću. Đakovo: Tempo.
2. Ljubetić, M. (2014). Od suradnje do partnerstva obitelji, odgojno-obrazovne ustanove i zajednice. Zagreb: Element.
3. Milanović, M. i suradnici (2014). Pomozimo im rasti: priručnik za partnerstvo odgojitelja i roditelja. Zagreb: Golden marketing.
4. Tatković, N., Diković, M., & Tatković, S. (2016). Pedagoško-psihološki aspekti komunikacije. Pula: Sveučilište Jurja Dobrile.
5. Tomljanović, J. (2007). Komunikacija s roditeljima. U Visković, I. (ur.), Mirisi djetinjstva: partnerstvo s roditeljima, 42-47. Split: Tiskara Poljica.
.png)
.png){kind=small}