Način na koji odrasli govore o hrani i tijelu oblikuje dječji odnos prema jelu i sliku koju dijete gradi o sebi.
O hrani govorite opisno, kroz osjetila i kao o izvoru energije. Ne dijelite hranu na dobru i lošu i nikada ne komentirajte građu ni težinu djeteta.
Djeca na temelju naših riječi grade sliku o sebi. Dijete uči jesti iz prirodne potrebe, a ne da bi zadovoljilo odraslu osobu. Kad od malena prepoznaje glad i sitost, lakše jede prema potrebama svog tijela.
Američka akademija za prehranu i dijetetiku (Academy of Nutrition and Dietetics) upozorava da osuđivanje dječjeg tijela može imati dugotrajne štetne posljedice. Španjolsko pedijatrijsko društvo (AEP) navodi da dijete hranu koju mu odrasli nameću kao “zdravu” često doživljava manje ugodnom i jede je manje.
Ako dijete ružno govori o svom tijelu ili ga druga djeca zadirkuju zbog izgleda, obavijestite odgojitelja. Prekomjerna tjelesna težina kod djece sve je veći javnozdravstveni problem. Zato pomoć zdravstvenog voditelja zatražite i kad je dijete prema mjerenjima visine i težine iznad gornjih granica za svoju dob (te podatke ima zdravstveni voditelj), a pri obroku je nezasitno. Zajedno i u dogovoru s roditeljima osmislit ćete strategije u najboljem interesu djeteta.

