Ponašanje djeteta uvijek je posljedica njegove trenutne razvojne zrelosti i situacije u kojoj se nalazi: buke, umora, gladi ili promjene prostora.
Prije nego što reagirate, zapitajte se što se dogodilo neposredno prije i može li se dijete s tim trenutno nositi. Zaustavite ponašanje, imenujte osjećaj i ponudite rješenje.
U skupini vrijedi pravilo da djeca petkom smiju donijeti igračku od kuće. Petar (5 godina) teško riječima izražava osjećaje. Zaboravio je igračku pa hoda po sobi, otima igračke i izaziva sukobe. Odrasla osoba ga zaustavlja: „Ne mogu ti dopustiti da kvariš prijateljima igru. Vidim da si ljut i tužan. Mislim da ti je teško jer su svi donijeli igračke, a ti si svoju zaboravio.” Pričeka Petrov odgovor i predloži rješenje, npr. da mu netko od prijatelja na nekoliko minuta posudi igračku.
Djeca često ne mogu riječima reći što ih muči, pa to pokazuju ponašanjem. Kad razumijete kontekst i djetetove mogućnosti, reagirate na uzrok, a ne samo na ponašanje. Imenovanje osjećaja pomaže djetetu da ga prepozna, a rješenje koje ga uključuje u skupinu vraća mu osjećaj pripadnosti.
Ako se nepoželjno ponašanje često ponavlja, ako dijete ozljeđuje sebe ili druge ili ne znate kako reagirati, pozovite odgojitelja ili stručni tim.
