Prepoznati granice vlastitog znanja znak je profesionalnosti, a ne slabosti. Važno je znati što je vaša zadaća, a što pripada drugima.
Usmjerite se na neposredan rad s djecom i dnevnu rutinu. Otvoreno recite kad nešto ne znate, a složenije situacije prepustite matičnom odgojitelju ili stručnim suradnicima.
Tako se štitite od profesionalnih pogrešaka i od preuzimanja odgovornosti koja vam ni zakonski ni stručno ne pripada. Djeca i roditelji dobivaju podršku od osobe koja je za nju osposobljena.
Ako niste sigurni spada li nešto u vašu zadaću, pitajte odgojitelja ili stručnog suradnika prije nego što postupite.
