Refleksivna praksa znači zastati i promisliti o onome što se dogodilo u skupini. To nije još jedna obaveza, nego način da svakim danom budete sigurniji i bolji u radu.
Na kraju dana odvojite pet do deset minuta i odgovorite na nekoliko pitanja: što je djecu najdulje zaokupilo, gdje je zapelo i koju ćete jednu stvar sutra promijeniti.
Pitanja za kraj dana:
Kako to raditi:
Donald Schön opisao je refleksiju u akciji (promišljanje dok nešto radimo) i refleksiju na akciju (analizu nakon događaja). Obje vode prema sigurnijim odlukama i boljem planiranju.
Refleksija gradi samopouzdanje i profesionalni identitet, a male svakodnevne promjene brzo se vide u igri i ponašanju djece.
Ako se ista teška situacija ponavlja i ne znate kako je promijeniti, zatražite razgovor s pedagogom.

